U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kunem se gradom ovim,*

2. a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome,*

3. i roditeljem i onim koga je rodio,

4. Mi čovjeka stvaramo da se trudi.

5. Misli li on da mu niko ništa ne može?

6. „Utrošio sam blago nebrojeno!“ – reći će.

7. Zar misli da ga niko vidio nije?

8. Zar mu nismo dali oka dva

9. i jezik i usne dvije,

10. i dobro i zlo mu objasnili?

11. Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –

12. A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –

13. roba ropstva osloboditi,

14. ili, kad glad hara, nahraniti

15. siroče bliska roda,

16. ili ubogoga nevoljnika,

17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;

18. oni će biti – sretnici!

19. A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,

20. iznad njih će vatra zatvorena biti.