U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

2. doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!

3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

4. Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: „Ovo je čarobnjak, lažov!

5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!“

6. I oni ugledni između njih krenuše: „Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!

7. Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

8. zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!“ Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.

11. Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;

14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

15. A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,

16. i govore: „Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!“

17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

18. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. „Ne boj se“ – rekli su – „mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.“

24. „Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – „time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.“ I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.*

25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.

26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

32. on reče: „Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!“ – i oni se izgubiše iz vida.

33. „Vratite mi ih!“ – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

35. „Gospodaru moj,“ – rekao je – „oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!“

36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

38. i drugi u bukagije okovani.

39. „Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!“

40. On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: „Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!“

42. „Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!“ –

43. i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti -*

44. „I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!“ Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*

45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.

48. I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.

49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:

50. edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

51. u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

52. Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

53. „To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

54. to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!“

55. Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

56. Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

58. i druge slične ovima muke, mnogostruke.

59. „Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!“ – „Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!“

60. „Vama ne bilo prostrano!“ – reći će oni – „vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!“

61. „Gospodaru naš,“ – reći će – „udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!“

62. I govoriće: „Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?“

64. Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

65. Reci: „Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta,“

67. Reci: „Ovo je vijest velika,

68. a vi od nje glave okrećete.

69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –

70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem“ –

71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: „Stvoriću čovjeka od ilovače,

72. pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!“

73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

75. „O Iblisu!“ – rekao je On – „šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?“

76. „Bolji sam od njega“ – rekao je on – „mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.“

77. „E, izlazi onda iz Dženneta! – reče On – „proklet da si!

78. Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!“

79. „Gospodaru moj!“ – reče on – „daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!“

80. „Dajem ti“ – reče On –

81.“do Dana već određenog.“

82. „E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče – „sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

83. osim Tvojih među njima robova iskrenih!“

84. „Istinom se kunem i istinu govorim“ – reče Allah –

85. „sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!“

86. Reci: „Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

87. Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! –

88. i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!“